Masaža je vrsta fizikalne terapije kojom se određenim pokretima na površini tijela mehanički, direktno ili indirektno, djeluje na različita tkiva. Terapijska primjena masaže seže u daleku prošlost. Najstariji podaci govore o masaži u Kineza i Indijaca prije približno 3000 godina. Nju su primjenjivali i Egipćani i Perzijanci. Grčki liječnici starog vijeka točno su je opisali, pa se slične metode primjenjuju i danas.
Uz pravilnu indikaciju i u pravilnoj kombinaciji s drugim metodama fizikalnog liječenja primjena masaže medicinski je potpuno opravdana. U njemačkoj literaturi starijeg datuma čitamo da se masaža može dopuniti vježbama. Danas mislimo obratno: vježbe valja dopuniti masažom. Tako će se poboljšati opće stanje mišića.
Fiziološki se učinak masaže očituje u mehaničkome i refleksnom djelovanju. Blago trljanje izaziva opuštanje, a duboka masaža kontrakciju mišića. Srednje jaka masaža ne utječe bitno na optok krvi, a snažnije gnječenje pospješuje cirkulaciju. Djeluje i na optok limfe te bolji dotok krvi u srce. Temperatura mišića bitno se ne mijenja, ali raste lokalna temperatura kože, što je posljedica trenja i povećanog optoka krvi.
Nakon opće masaže poboljšava se izlučivanje mokraće (diureza), s izlučivanjem dušika, klorida i mokraćne kiseline. Smanjuju se otekline. Ubrzava se odstranjivanje metabolita i toksičnih tvari iz mišića. Poboljšavaju se metabolizam i prehrana mišića, a i njihov tonus. Pri tom, dakako, ne smijemo zaboraviti da se snaga mišića povećava samo aktivnim vježbama. Opća masaža obično djeluje i smirujuće, što se pokazalo u bolesnika sa psihičkim bolestima. Nakon masaže najčešće nastupa umor.
Masaža se, u načelu, obavlja rukama, ali postoji i više različitih aparata za masažu na električni pogon, na načelu vibracije. Međutim, nijedan aparat ne može nadomjestiti čovječje ruke, osobito što se tiče snage pritiska. Bolesnik mora biti u pravilnu položaju: na tvrdoj podlozi, opuštenih mišića, te zglobova u središnjem položaju. Masaža nikad ne smije biti gruba i ne smije izazivati bol.
Tehnike masaže:
- blago trljanje dlanovima: vanjskom stranom ruku i vršcima prstiju
- trljanje pritiskom: skupljenih prstiju, sitnima kružnim pokretima prstiju
- gnječenje: objema rukama, koje su položene u smjeru mišićnih vlakana, pri čemu prsti prodiru u dubinu i pokušavaju zahvatiti dio mišića, podignuti ga i mijesiti kao tijesto
- udaranje: brzim, ritmičkim udarcima, naizmjence desno-lijevo, i to rubovima obaju dlanova.