Metoda se primjenjuje za suzbijanje akutne i kronične boli. Njezin početak datira od 1965. godine kada su Melzack i Wall iznijeli svoju teoriju "Gate Control".

Selektivnom stimulacijom kožnih aferentnih živčanih niti na mjestu dermatoma koji odgovara stanovitom segmentu leđne moždine dolazi do blokiranja boli, odnosno do blokiranja, zaustavljanja njezina prijenosa prema višim razinama živčanog sustava. U mehanizmu osjeta boli, odnosno njegova blokiranja, bitnu ulogu imaju odnosi ili kompeticija (nadmetanje) između aferentnih tankih nemijeliniziranih C-niti i debljih A-niti, koje imaju različite funkcije.

U raznim patološkim situacijama (neuralgije, traume itd.) dolazi do promjena, odnosno razaranja mijelinske ovojnice A-niti. Tu dolazi do prevlasti stimulusa C-niti, premda one mogu biti i nepromijenjene, odnosno normalno stimulirane. Zbog te prevlasti, koja je nastala sekundarno, tj. oštećenjem A-niti, uvjeti za širenje boli su ispunjeni.

S druge strane, u raznim slučajevima s kliničkim osjećajem boli obično se radi o nekom štetnom agensu ili stimulusu koji djeluje kroz dulje vrijeme. Među takve štetne nokse spadaju razne intoksikacije bakterijske i kemijske prirode (alkohol, nikotin, teški metali, endogeni toksini itd.), kompresivni sindromi, npr. diskus-hernije i drugi, opekline, ozljede itd. Tu ne mora doći do oštećenja mijelinske ovojnice A-niti, već samo do pojačanja stimulusa C-niti uslijed njihova podraživanja, te je rezultat toga opet njihova prevlast nad A-nitima i olakšano je širenje boli.

Naravno da su kombinacija obiju situacija tj. oštećenja A-niti i povećana stimulacija C-niti često prisutne, što dovodi do istog rezultata kao u prethodna dva slučaja. U normalnim, fiziološkim situacijama stimulusi iz A i C-niti su u ravnoteži odnosno kada nema osjeta boli, A-niti mogu biti u prevlasti. Električnom transkutanom stimulacijom tankih C-niti širenje boli se još više olakšava dok je stimulacijom A-niti učinak obrnut, tj. dolazi do kočenja stimulusa boli na najbliži neuron, a njih ima više u tom lancu.

Stimulacijom A-niti nadoknađuje se nerazmjer uvjetovan prevlašću stimulusa C-niti te povrh toga dolazi do njihove prevlasti, što osigurava kočenje prijenosa bolnih stimulusa. Na tom se principu temelji elektroanalgezija pomoću transkutane električne nervne stimulacije. U prevlasti stimulusa A-niti važnu ulogu ima njihova debljina, koja omogućava veću provodljivost i podražljivost električnih stimulusa.

No, od osobite je važnosti i izbor frekvencije stimulusa. Pokazalo se da stimulusi frekvencije od 75 do 125 Hz najbolje aktiviraju A-niti.