Gotovo svi smo u nekom razdoblju iskusili onu neugodnu, oštru bol u donjem dijelu kralježnice pri ustajanju, ili tupu bol koja se širi preko ramena krajem dana provedenog za radnim stolom. Bol u leđima obično povezujemo sa starenjem ali, izuzev obične ukočenosti, dvije trećine oboljelih su zapravo ljudi mladi od 40 godina. Bol u leđima jako je česta tegoba i zbog nje svake godine na desetke tisuća ljudi izostaje s posla. Ta se tegoba podjednako često javlja u muškaraca i žena - u muškaraca obično tijekom žustre sportske aktivnosti nakon tjedna provedenog uglavnom u uredu, dok su žene na nju posebno osjetljive u trudnoći.

Kralješci se obično dijele u tri skupine: gornjih sedam čine vratnu (cervikalnu) kralježnicu; srednjih 12 - od kojih svaki ima pričvršćeno po jedno rebro na desnoj i jedno na lijevoj strani - zovu se prsni (torakalni) kralješci, a donjih pet slabinski ili lumbalni. Križna je kost savijena u obliku klina i usidruje kralježnicu u zdjelicu.

Kralježnica je vrlo pokretna jer sadrži više od 100 odvojenih zglobova koji joj omogućuju da se savija u gotovo svim smjerovima. Slabinska se kralježnica posebno mnogo savija i zakreće tijekom dana. Istodobno, ona mora nositi i najveći dio težine tijela. Ne iznenaduje stoga što je glavnina problema s leđima najčešće smještena upravo u donjih pet kralježaka. Bol u tom slabinskom (lumbalnom) području općenito se naziva lumbago.

Svaki kralježak ima otvor u sredini, a svi ti otvori zajedno tvore kanal nazvan spinalni (medularni) kanal odnosno kralježnična cijev. Kralježnična ili leđna moždina, debeli snop živaca okružen čvrstom ovojnicom nazvanom dura, prolazi kroz tu cijev od mozga sve do zdjelice. Toje nešto poput glavnog voda u složenoj mreži živčanih komunikacija. Na raznim dijelovima duž kralježnice pojedinačni živci izlaze iz ledne moždine i prolaze kroz otvore koje čine usjeci u kralješcima, pa se granaju prema različitim dijelovima tijela.

Izmedu svaka dva kralješka nalazi se okrugla, plosnata medukralješčana pločica ili intervertebralni disk, građen od čvrstog vlaknatog vanjskog sloja u obliku prstena oko mekog središta nalik želatini. Te pločice djeluju kao amortizeri udaraca, primjerice pri skoku, i omogućuju kralješcima da se pomiču bez međusobnog trenja.

Kralješke drži zajedno složena mreža ligamenata ili sveza. Glavni ligament kralježnice je čvrsta traka građena od elastičnih vlakana, koja se proteže duž cijele kralježnice. Drugi ligamenti se isprepliću ulazeći i izlazeći iz procijepa izmedu pojedinih kralješaka.

Oko svega toga omotani su mišići leđa: veliki, plosnati koji okružuju ramena, rebra i zdjelicu, te manji, koji se uvlače izmedu kralješaka.

Na slijedećim stranicama možete pročitati nešto više o građi pojedinih dijelova kralježnice: